Prema Ustavu Republike Hrvatske (22. prosinca 1990), Hrvatska je stvorena i definirana kao jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država.

Vlast u Republici Hrvatskoj dolazi od naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i jednakih građana.

Najviše vrijednosti ustavnoga poretka Republike Hrvatske jesu: sloboda, jednaka prava, nacionalna jednakost, mir, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, pravo vlasništva, vladavina prava, očuvanje prirode i okoliša i vladavina demokracije i višestranački sustav.

Glavne gospodarske grane Hrvatske su:

• poljoprivreda,
• prehrambena industrija,
• tekstilna industrija,
• drvoprerađivačka industrija,
• metaloprerađivačka industrija,
• kemijska industrija,
• naftna industrija,
• elektroindustrija,
• graditeljstvo,
• trgovina,
• brodogradnja,
• pomorstvo i
• turizam.

Hrvatska je smještena na jugoistoku Europe, na dodiru Sredozemlja, Srednje Europe i Jugoistočne Europe (Balkana). Nalazi se između 42° 23′ i 46° 33′ sjeverne zemljopisne širine, te 13° 30′ i 19° 27′ istočne zemljopisne dužine.Važnost geografskog položaja Republike povećava Jadransko more kao dio Sredozemnog mora koji prodire najdublje i najsjevernije prema srednjem dijelu europskog kontinenta.

Hrvatska graniči sa Slovenijom na zapadu, Mađarskom na sjeveru, Srbijom i Bosnom i Hercegovinom na istoku te s Crnom Gorom na jugu.

Od prometnih pravaca najvažniji su posavski i jadranski, zatim podravski i više poprečnih od austrijske i mađarske granice prema Jadranu (Rijeci i Splitu).

Prostor Hrvatske dijeli se na tri prirodno-geografske cijeline ili regije:

• Nizinska ili panonska prirodna regija (obuhvaća 55% teritorija i 66% stanovništva)
• Primorska ili jadranska prirodna regija (obuhvaća 31% teritorija i 31% stanovništva)
• Gorska prirodna regija (obuhvaća 14% teritorija i 3% stanovništva).

Podijela se može napraviti i po funkcionalnom smislu, pa tako dobivamo četiri makroregije:

• Zagrebačka makroregija - obuhvaća Središnju Hrvatsku
• Osječka makroregija - obuhvaća Istočnu Hrvatsku
• Riječka makroregija - obuhvaća Sjeverno hrvatsko primorje
• Splitska makroregija - obuhvaća Južno hrvatsko primorje.

Jedino Gorska Hrvatska nema vlastito makroregionalno središte pa se pojedini njezini dijelovi gravitacijski orjentiraju prema Zagrebu, Rijeci, ili Splitu.

Hrvatska ima zahtjevni obrazovni sustav te sveučilišnu razinu u prirodnim i tehničkim znanostima, koja odgovara međunarodnim standardima. Dokaz za to su mnogi hrvatski znanstvenici, zaposleni u znamenitim međunarodnim institucijama - bolnicama, sveučilištima i istraživačkim centrima. U akademskoj godini 2004/05. na hrvatskim je sveučilištima bilo upisano približno 80.000 studenata.

Hrvatska je bogata kulturno-povijesnim spomenicima iz svih vremena, zahvaljujući povijesnim zbivanjima te miješanju različitih kultura na ovim prostorima. Utjecaji mediteranske kulture, brojni spomenici iz vremena antike, starog Rima i ranog Srednjeg vijeka, romaničko sakralno nasljeđe, i cijeli niz sačuvanih karakteristično mediteranskih urbanih cjelina kulturološki određuju obalu Hrvatske. Kontinentalni dio Hrvatske dio je srednjeeuropskog kulturnog kruga, te ima brojna prethistorijska nalazišta svjetske važnosti, stare gradove, tvrđave i dvorce iz kasnog Srednjeg vijeka te kulturne spomenike i građevine iz doba baroka.

Tekst u sekciji "Kultura i umjetnost" dijelom je preuzet s dopuštenjem sa stranica Hrvatskog informativnog centra. Tekst je online verzija knjige "Kratka politička i kulturna povijest Hrvatske", autora i urednika dr.sc.  Dragutina Pavličevića.

Zahvaljujemo Hrvatskom informativnom centru na ustupljenom materijalu.

Hrvati su jedan od starijih naroda u Europi. Među prvima su ustrojili državu, a od početka 9. st. imaju i svoju kraljevinu, prvi među Slavenima. Prema jeziku pripadaju indoeuropskoj, slavenskoj, točnije južnoslavenskoj skupini naroda, a prema kulturnoj i vjerskoj odrednici, zapadnoeuropskom, rimokatoličkom civilizacijskom krugu. Kao poseban etnikum formirali su se već u ranom srednjem vijeku na rubnom području nekadašnjeg Zapadnog Rimskog, odnosno kasnije Franačkog carstva. Na tom pograničnom teritoriju gdje su se stoljećima susretale rimska i grčka kultura, Franačko i Bizantsko carstvo, Sveto Rimsko Carstvo njemačke narodnosti i Osmanlijsko Carstvo naselili su se u početku 7. st. Hrvati, kao ratnički i već dobro organiziran narod i tu žive sve do danas. Od crkvene shizme ili raskola u 11. st. preko toga područja prelazi i crta razgraničenja između katoličkog Rima i pravoslavnog Bizanta, ali Hrvati oduvijek gravitiraju katoličkom Zapadu. Od 15. st. kad počinje turska agresija, tu se preklapaju i tri ponajveće svjetske religije: katoličanstvo, pravoslavlje i islam. Od svršetka II. svjetskog rata i sukoba s SSSR-om je druga Jugoslavija u kojoj se nalazila i Hrvatska kao posebna republika bila također granica između zemalja zapadne demokracije i istočnog, komunističkog svijeta, između država okupljenih u NATO-paktu i onih u Varšavskom paktu. Od 1990. kad je proglašena Republika Hrvatska kao posebna država, ali ovaj put kao slobodna, demokratska zemlja, opet je ostala na granici, ali i u sukobu s prokomunističkom Srbijom koja je željela obnoviti "treću" Jugoslaviju u kojoj bi opet bila hegemon kao i u prve dvije istoimene države.

Gotovo stotinjak godina hrvatski je sport dijelio političku sudbinu zemlje a hrvatski sportaši nastupali pod tuđom zastavom. Tek 1991. godine državnim osamostaljenjem hrvatski sport ulazi u međunarodno sportsko okruženje samostalno. Prvi iskorak bilo je priznanje Hrvatskog olimpijskog odbora u Međunarodnom olimpijskom odboru. 17. siječnja 1992. godine (samo dva dana nakon međunarodnog priznanja Republike Hrvatske).

No, od prvog organiziranog sporta, streljaštva (Osijek 1784. godine) do danas, mnogobrojni su hrvatski sportaši, treneri i dužnosnici doprinjeli ukupnom razvitku sporta u Hrvatskoj. Danas u Hrvatskoj djeluje oko desetak tisuća športskih udruga, među njima 58 nacionalnih športskih saveza od kojih 32 olimpijskog športa, oko stotinjak tisuća amaterskih pristaša i podupiratelja. Hrvatski su športaši od 1992. godine osvojili preko 1000 medalja u tridesetak sportova na međunarodnoj sportskoj sceni.

Hrvatska sa svojim sportskim kapacitetima iznimno je dobar domaćin međunarodnim sportskim priredbama:

• Univerzijada 1987,
• Europsko atletsko prvenstvo u Splitu 1990.,
• 2. svjetske vojne igre 1999.

Iako u godinama teškog gospodarskog stanja, hrvatski sportaši sudjeluju u gotovo svim multisportskim priredbama kao što su Mediteranske igre, Svjetski i europski dani mladih, Igre mladeži Alpe Jadran, Univerzijada, Olimpijske igre. Većina nacionalnih sportskih saveza pojavljuju se na svjetskim ili europskim prvenstvima i kupovima ili su sami domaćini i organizatori. Oko 300-tinjak natjecanja međunarodne razine održane u Hrvatskoj u posljednih 15 godina, 20 posto se odnosi na organizaciju svjetskih i europskog prvenstva ili kupa.

Hrvatski sport čine i učenička sportska društva, društva "sport za sve", sport invalidnih osoba i vojni sport. O sportu lokalne razine brinu županijske zajednice sportova, gradski i općinski sportski savezi.

O Hrvatskom sportu kao javnom dobru govore i sljedeće činjenice;

• u olimpijskom muzeju traju Lipovčeve i Ružićeve skulpture nenadoknadivog Dražena Petrovića i nagrađena skulptura "Olimpijski lanac" Ante Guberine.
• velikan hrvatske košarke Krešimir Ćosić uvršten je u Kuću slavnih (Hall of Fame) u Sjedinjenim Američkim Državama.
• na svjetskoj izložbi olimpijskih i športskih maraka Olymphilex hrvatski su filatelisti osvojili četiri medalje.
• u hrvatskim se školama 28. svibnja obilježava Svjetski dan športa.
• hrvatska su djeca na svjetskom dječjem umjetničkom natječaju osvojila šest nagrada za rješenja na temu olimpizma.

Županija, kao oblik teritorijalno-političke izgradnje hrvatske države u razvijenijem smislu pojavljuje se u 10. stoljeću, potiskujući župe, najniže oblike udruživanja ljudi temeljenog na krvnom srodstvu. Otada do danas, županije su gotovo stalan način ustrojavanja državnog života Hrvata, premda se njihov broj i veličina, prava i obveze te način upravljanja mijenjao tijekom povijesti.

Novim Zakonom o područjima županija, gradova i općina u RH (od 30. siječnja 1997.), status grada dobilo je 47 općina, 63 naselja staus općine, a 13 općina postalo je naseljima. Tako danas Hrvatska ima 122 grada i 416 općina.

Grad Zagreb, kojemu se ustroj uređuje Zakonom o Gradu Zagrebu, postao je posebna jedinstvena teritorijalna i upravna jedinica, odvojena od "zagrebačkog prstena" koji je postao zasebna Zagrebačka županija.

Hrvata ima oko četiri milijuna u Hrvatskoj i oko 600 000 u Bosni i Hercegovini, te oko 100-200 tisuća u ostalim zemljama bivše SFRJ, te u Gradišću u Austriji. Njihov broj u inozemstvu se može samo procijeniti, ali pretpostavlja se da u iseljeništvu živi barem jednako mnogo Hrvata kao u domovini, no to bitno zavisi o mjerilima po kojima možemo nekoga smatrati Hrvatom. Naime velikom većinom potomci naših iseljenika ne govore hrvatski jezik.

Najveće emigrantske skupine žive u Zapadnoj Europi, ponajviše u Njemačkoj, a zatim u Italiji, Švedskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji itd. Od drugih kontinenata, Amerika ima najbrojniju hrvatsku populaciju, i to u Sjedinjenim Državama (Ohio, Kalifornija; Pittsburgh je do pred raspad SFRJ bio drugi grad na svijetu po broju Hrvata) i Kanadi (Mississauga), kao i u Argentini, Čileu (krajnji sjever, zatim oko Santiaga i na jugu na Ognjenoj zemlji), Peruu, Brazilu i Boliviji.

Postoje i važne hrvatske manjine u Australiji (Perth, Sydney) i Novom Zelandu, kao i u Južnoj Africi.